U poslednje vreme se sve više razmišlja o uticaju koji televizija ima na razvoj deteta, budući da je rano detinjstvo vreme rapidnog razvoja i učenja, a gledanje televizije je jedan od najčešćih vidova zabave kome se posvećuje dosta vremena.

Nedavno je u Koreji izvršena studija nad 1700 dece, pri čemu su praćeni i poređeni njihov jezički razvoj i vreme koje provode gledajući televiziju. Takođe su uzimani u obzir i drugi faktori koji mogu uticati na razvoj jezika, poput statusa primarnog staratelja, njihove zarade, veličine grada u kom žive, obrazovnog nivoa roditelja ili staratelja, njihovog poslovnog i bračnog statusa, kao i njihove komunikacije sa detetom.

Istraživači su došli do zaključka da prekomerno gledanje televizije ima negativnog efekta na razvoj jezika kod dece. Tačnije, vreme koje su deca provodila gledajući TV bilo je u direktnoj vezi sa razvojem njihovog govora – kod dece koja su više vremena provodila uz televizor govorni zastoj je bio veći.

Deca su u proseku gledala televiziju 1,21 sat dnevno. Ona deca koja su uz televizor provodila više od 2 sata svakoga dana imala su tri puta veću šansu da se suočavaju sa problemom govornog zastoja u poređenju sa decom koja su televiziji posvećivala manje od jednog sata dnevno.

Mada nam ovi nalazi ne mogu reći da li gledanje televizije izaziva zastoj govora, oni svakako doprinose sve većoj zabrinutosti zbog uticaja koji televizija ima na razvoj deteta. Američko Udruženje Pedijatara savetuje da deca ispod dve godine ne gledaju televiziju više od dva sata dnevno.

Ova studija je posebno važna za decu u ranom uzrastu, jer je to veoma bitan period za razvoj govora. Roditelji bi trebalo da svojoj deci obezbede i druge načine komunikacije osim televizije, poput zajedničke igre i čitanja knjiga.

Izvor: PloS One

(prevod Đorđe Selaković)